Nagrada Maslačak znanja za postignuća u učenju odraslih osoba

U sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja dodjeljuju se i nagrade “Maslačak znanja“. Glavni cilj nagrade je isticanjem i promoviranjem životnih primjera odraslih polaznika različitih programa i oblika učenja potaknuti i motivirati sve građane/ke u Republici Hrvatskoj da se uključe u neki oblik učenja i obrazovanja. Nagrada se sastoji od male skulpture, povelje i vaučera u vrijednosti od 7.000,00 kuna za besplatno pohađanje programa obrazovanja po izboru dobitnika. Proteklih godina nagrada Maslačak znanja je postala jedna najvažnijih i najprepoznatljivijih sastavnica Tjedna cjeloživotnog učenja. Pokazalo se da upravo osobni primjeri pojedinaca koji su se, usprkos nepovoljnim uvjetima i okruženju koje nije uvijek bilo dovoljno poticajno, odlučili za obrazovanje, izuzetno motiviraju druge da krenu njihovim stopama.

Dobitnici nagrade “Maslačak znanja” za 2017. su:

Klaudiji Gatarić (1989.) iz Jurovskog Borda, sela na samoj granici s Republikom Slovenijom, nakon završetka srednje ugostiteljske škole i prekvalifikacije za vizažisticu i dalje je nedostajalo adrenalina.

Želja i volja za nesebičnim pomaganjem i spašavanjem ljudi i imovine postala je s godinama sve jača, a ciljevi sve viši. 2016. godine prelomila je u sebi te svoj hobi pretvorila u životni poziv, prijavivši se u Vatrogasnu školu – ustanovu za obrazovanje odraslih u Zagrebu, koju provodi Državna uprava za zaštitu i spašavanje. Nakon vrlo napornih fizičkih testiranja, uslijedila su dva mjeseca poligona, a onda i praksa u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Karlovca.

Tako je Klaudija postala prva i za sada jedina profesionalna vatrogaskinja u povijesti Karlovca! Danas je voditeljica muške seniorske ekipe, operativna članica DVD-a Jurovo, a od 2017. godine nosi titulu zapovjednice DVD-a, koju je zaslužila svojim radom i profesionalnošću.

Ova djevojka pod vatrogasnom kacigom kojoj je veći problem što bi s maskarom mogla oštetiti masku, nego obrnuto, ističe kako se morala izboriti među muškim kolegama da je „ne maze“. „Nekako mi se činilo da su me pokušali poštedjeti gdje god su mogli i to je ono što mi se nije dopalo. Inzistirala sam da me tretiraju kao bilo kojeg drugog kolegu s posla.“

Njezino vatrogasno iskustvo zapravo je dugo dva desetljeća. U DVD-u Jurovo, u kojemu je članica bila i njezina majka, aktivirala se, u skladu s obiteljskom tradicijom, čim je krenula u 1. razred. Kao članica ženske ekipe, odradila je nekoliko državnih prvenstava, na kojima u posljednje vrijeme sudjeluje kao sutkinja Vatrogasne zajednice.

O njezinom angažmanu u postrojbi stižu samo riječi hvale zamjenika zapovjednika smjene Damira Begovića i kolega iz DVD-a Jurovo, koji su je i prijavili za nagradu napisavši:  „Klaudija je bila uvijek odlučna i neustrašiva, i nikad nije prestala vjerovati u sebe i svoje sposobnosti unatoč upozorenjima i kritikama okoline. Jedna je od rijetkih žena u ovom poslu koja je prihvatila izazove i svladala sve prepreke da bi stala uz bok i najboljim muškim kolegama u tako zahtjevnom i opasnom zanimanju.“

Sonja Šimatić (1958.) majka je troje djece koja se cijeli svoj život željela baviti profesijom vezanom uz likovnu umjetnost, no životne okolnosti odvele su je u nekom potpuno drugom pravcu. Upisala je Ekonomski fakultet, koji je s uspjehom i u roku završila. U struci nije nikada radila, već je cijelo vrijeme pokušavala pronaći neke kreativnije poslove. Dugi niz godina bavila se dizajniranjem ženske odjeće dok se u isto vrijeme i kontinuirano likovno usavršavala pohađajući sve u to doba dostupe tečajeve, poput tečaja crtanja i slikanja kod prof. Vjere Lalin te kiparstvo kod prof. Nikole Pećka. Prije petnaest godina konačno se u potpunosti posvetila slikarstvu te je, shodno svojim željama i ambicijama, otvorila i mali atelier – galeriju na otoku Visu. Unatoč cjelokupnom trudu i usavršavanju, osjećala je pomanjkanje formalnog znanja te je nastojala taj propust nadoknaditi dodatnim obrazovanjem. Kao jedina mogućnost ozbiljnog školovanja učinila joj se ‘Škola za crtanje i slikanje’ – Arthouse u Ljubljani. Bez obzira na udaljenost i česta putovanja uspješno je završila dodiplomski studij. Za diplomski studij odlučila je pokušati upisati znatno bolji i cjenjeniji fakultet u svojoj zemlji te podići razinu svoga obrazovanja na viši stupanj na diplomskom studiju slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Primljena je kao redoviti student u klasu prof. Rončevića i u lipnju ove godine brani diplomski rad. Njezina težnja za znanjem jedini je motiv, ali ujedno i elan koji ju pokreće. Sonja Šimatić je, prema riječima njezine kćeri koja ju je prijavila kao kandidatkinju za nagradu Maslačak znanja,  primjer kako za obrazovanje nikada nije kasno te da životne želje ne treba zatomiti i odustati od snova već ih pokušati ostvariti, pa makar i u šezdesetim godinama.

.

Gordan Radić (1976.) nakon završene srednje škole stekao je zanimanje telefonist te dugo vremena tražio posao u struci. Uz povremeni rad na telefonskim centralama i u različitim pozivnim centrima za teleprodaju, krajem 2014. godine uz sufinanciranje Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom zbog svoje slabovidnosti završava edukaciju za masera. Zahvaljujući svom općem znanju i vještinama 2015. godine, zapošljava se kao projektni administrator u Zadruzi osoba s invaliditetom Relax.

Glavna djelatnost ove zadruge bila je masažni centar u kojem su većinom bile zaposlene slijepe i slabovidne osobe. Radom u zadruzi razina kvalitete života osoba s invaliditetom znatno se poboljšala omogućavanjem zapošljavanja i osiguravanjem konkurentnost na tržištu rada, aktivnim uključivanjem u društveni život te jačanjem samopouzdanja, budući ekonomskim osamostaljivanjem više ne ovise o pomoći države ili svojih obitelji te postaju društveno korisni.

Krajem 2016. godine zbog neprofesionalnog upravljanja Zadruga Relax odlazi u stečaj, a većina djelatnika, uključujući i Gordana, na burzu rada. S obzirom na stečeno znanje i vještine vezane uz administraciju, obračunavanje i vođenje poslovnih knjiga te edukaciju za masera, Gordan je otvorio jednostavno trgovačko društvo u kojem zapošljava nekoliko djelatnika iz bivše zadruge. Od početka 2017. ova je tvrtka aktivna, trenutačno zapošljava četiri osobe, od koje tri s invaliditetom. Do kraja 2017. godine Gordan planira zaposliti još najmanje tri osobe s invaliditetom te konačno zaokružiti profil tvrtke. Tvrtka Eight Dots preuzela je glavnu djelatnost zadruge i u vlasništvu ima poslovnicu „Relax, masažni centar slijepih i slabovidnih“ koja je nastavila tamo gdje je stala nekadašnja zadruga Relax.

O dobitnicima nagrade “Maslačaka znanja” prethodnih godina više može saznati ovdje.