Nagrada Maslačak znanja za postignuća u učenju odraslih osoba

U sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja dodjeljuju se i nagrade “Maslačak znanja“. Glavni cilj nagrade je isticanjem i promoviranjem životnih primjera odraslih polaznika različitih programa i oblika učenja potaknuti i motivirati sve građane/ke u Republici Hrvatskoj da se uključe u neki oblik učenja i obrazovanja. Nagrada se sastoji od male skulpture, povelje i vaučera za besplatno pohađanje programa obrazovanja po izboru dobitnika. Proteklih godina nagrada Maslačak znanja je postala jedna najvažnijih i najprepoznatljivijih sastavnica Tjedna cjeloživotnog učenja. Pokazalo se da upravo osobni primjeri pojedinaca koji su se, usprkos nepovoljnim uvjetima i okruženju koje nije uvijek bilo dovoljno poticajno, odlučili za obrazovanje, izuzetno motiviraju druge da krenu njihovim stopama.

Dobitnici nagrade “Maslačak znanja” za 2021. su:


Vanja Zorić 

Vanja Zorić rođena je s velikim hemangiomom koji joj je zahvatio desnu stranu lica, usnu šupljinu i jezik. Kako je rasla, hemangiom, dobroćudni tumor krvnih žila, rastao je s njom. U pubertetu je često imala krvarenja, teškoće pri govoru i uz vidljivu deformaciju koja je bila uzrok kompleksa, koje inače svi u pubertetu imamo zbog „sitnica“, često je bila izložena pogledima i ružnim komentarima. Tijekom osnovne škole, provodila je dane uglavnom u knjižnici, nerijetko bi posudila dvije knjige ujutro, pročitala ih, vratila poslijepodne i posudila nove. Liječnici su rekli da se tumor ne može operirati i smanjiti prije osamnaeste godine. Dočekala je punoljetnost i krenula na niz operacija kojima se tumor smanjio što joj je omogućilo govor. Najveći je problem bio jezik koji je bio jako zadebljan, kao i usne nepravilnog oblika. Završivši Poštansko i telekomunikacijsku školu zapošljava se u telekomunikacijskoj tvrtki radeći u administraciji. Tijekom rada u tvrtki prijavljuje se na sve edukacije koje je bilo moguće pohađati poput komunikacijskih vještina, engleskog jezika, financija za nefinancijaše i voditelja projekata. Osim toga, učila je i strane jezike te danas govori francuski, talijanski, španjolski i engleski. 2012. godine, nakon što je završila jednogodišnju specijalizaciju za voditelja odnosa s javnošću i Cisco CCNA akademiju, u tvrtki je proglašena viškom. Nakon 26 godina rada nudili su joj radno mjesto u pozivnom centru, ali uz znatno nižu plaću, na što nije pristala te odlazi iz tvrtke odlučna promijeniti smjer života i pronaći zanimanje koje će je u potpunosti ispunjavati. Bila je sigurna da ne želi više sjediti u uredu, već da želi pomagati ljudima te je završila Program osposobljavanja za dadilju. Tada joj se ukazala prilika za rad s osobama s intelektualnim teškoćama. Odmah nakon prvog susreta s njima znala je da to zapravo želi raditi u budućnosti te je završila Program osposobljavanja za njegovateljicu i zadnjih šest godina radi s odraslim osobama s autizmom. Divno ju je gledati kako se brine o njima i kako je uspjela uspostaviti uspješnu komunikaciju unatoč svim preprekama koje i sama ima. Kako radi u smjenama, ima dosta vremena tijekom dana te je prije četiri godine odlučila upisati Prekvalifikaciju za pedikera koju je i završila te potom otvorila svoj vlastiti obrt za masažu i njegu tijela TIP TOP.  Dodatno je još upisala i  Program osposobljavanja za masera koji je također uspješno završila. Uživa u radi s klijentima i klijenti to prepoznaju jer se vidi i osjeća da sve što radi, radi sa srcem. Međutim, tu nije kraj – nastavila je školovanje i sada je na drugoj godini prekvalifikacije za kozmetičara. Dugo godina željela je postati i dentalni asistent zbog svog znanja talijanskog jezika i želje za radom u dentalnom turizmu te je  završila i tu prekvalifikaciju i predala završni rad. Gđa. Vanja Zorić potaknula je mnoge ljude na promjenu i preokret u životu, bila im inspiracija i uzor, prije svega kao majka te kao primjer da se u životu usprkos svim preprekama koje se nađu na putu može uspjeti.

Margareta Sedlarević

Margareta Sedlarević tijekom školovanja u redovnom obrazovnom sustavu doživjela je prometnu nesreću ispred škole. Naime, nesmotreni vozač ispred Srednje poljoprivredne škole u Slavonskom Brodu naletio je na tri djevojke na nogostupu i trajno im promijenio život. Margareta je zadobila teške tjelesne ozljede i amputirane su joj obje noge. Velik dio redovne srednje škole provela je u bolnicama i na rehabilitaciji. Cjelokupan život joj se morao promijeniti zbog ograničenja koje invalidnost nosi. Nakon dobivanja proteza za noge, dugo je vremena bilo potrebno da se na njih navikne i da nauči hodati s obzirom na rane koje su se stalno otvarale i na sve što jedno takvo ograničenje nosi. Veliku pomoć pružili su joj prijatelji, nastavnici i udomiteljska obitelj kod koje je smještena. Unatoč svemu, završila je redovnu srednju školu, ali suočila se s novim problemom. Zanimanje veterinarski tehničar nikako nije bilo prikladno za osobu s invaliditetom, tako da se Margareta odlučila za prekvalifikaciju. Zajedno s Centrom za profesionalnu rehabilitaciju u Osijeku, Učilište Libar Margareti je omogućilo novi smjer u životu i novo zanimanje koje je prikladno njenim mogućnostima te je završila prekvalifikaciju za upravnog referenta. Nakon toga je upisala dodatni tečaj za voditelja izrade i provedbe EU projekata. Zahvaljujući prekvalifikaciji dobila je posao te trenutno radi u administraciji i priprema se za državnu maturu kako bi se dalje mogla školovati. Namjerava upisati fakultet uz posao, kako bi imala više mogućnosti za napredovanje. Margareta je unatoč svim teškoćama u dosadašnjem životu ostala pozitivna osoba, puna želje za rastom i razvojem. Uvijek traži nove aktivnosti i prilike u svom okuženju. Postala je primjer kako treba cijeniti život i sebe unatoč svemu što ti se dogodi. Svojom tihom snagom i voljom za napredak primjer je drugima da unatoč svemu, možemo biti sretni i ispunjeni, a potrebno je samo pokazati volju i nikada ne odustati od svojih ciljeva.

 

Pavao Moslavac

Pavao Moslavac kao mali dječak, u dobi od dvije godine smješten je u SOS Dječje Selo Lekenik te je tamo boravio do svoje dvanaeste godine. Nakon toga promijenio je nekoliko ustanova i gradova, što je svakako otežalo njegov obrazovni put. Srednju školu završio je u Malom Lošinju. Kaže kako mu je najviše žao što nije imao izbora birati srednju školu te je završio srednju školu za bravara, zanimanje za koje, kako navodi, zaista nema interesa. Nakon završetka osnovne škole imao je dovoljno bodova za upis i u neke druge škole. Bio je u šahovskom klubu te osvajao medalje na natjecanjima. Trenutno radi kao dostavljač. Izrazito je odgovoran i sposoban radnik te je na poslovima koje je do sada radio, uvijek promoviran vrlo brzo na veće pozicije. Svim silama se trudi uštedjeti novac kako bi upisao četvrti razred za zanimanje upravni referent i nakon završetka četvrtog razreda upisao fakultet. Pavao tome teži još od kako je izašao iz doma, no životne okolnosti su ga spriječile. Izašao je iz doma s 18 godina, kada s obzirom na to da nema roditelje kreće njegova egzistencijalna borba koja traje i danas. Od svoje 18. godine morao se sam financijski snalaziti, a podstanarstvo, režije, hrana, svakodnevni životni troškovi i razne druge nepovoljne životne okolnosti nisu mu ostavljali dovoljno prostora za štednju i toliko željeni nastavak obrazovanja. Nikada, međutim, nije odustao i još uvijek teži tome.

Pavao je već dugi niz godina volonter u Udruzi Igra. Zajedno sa stručnim suradnicima udruge provodi edukativne radionice i edukativne izlete za mlade. Educira mlade koji se pripremaju za izlazak iz domova i udomiteljskih obitelji i započinju samostalan život. Osim toga, gost je i na stručnim skupovima i okruglim stolovima koje organizira udruga. Uvijek je spreman dijeliti svoje iskustvo i znanje kako bi se poboljšao sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj te kako bi mlađima od sebe pružio podršku i naučio ih dodatna znanja i vještine kako bi stekli dodatne kompetencije i bolje se snašli u samostalnom životu.

 

O dobitnicima nagrade “Maslačaka znanja” prethodnih godina više može saznati ovdje.