Nagrada Maslačak znanja za postignuća u učenju odraslih osoba

U sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja dodjeljuju se i nagrade “Maslačak znanja“. Glavni cilj nagrade je isticanjem i promoviranjem životnih primjera odraslih polaznika različitih programa i oblika učenja potaknuti i motivirati sve građane/ke u Republici Hrvatskoj da se uključe u neki oblik učenja i obrazovanja. Nagrada se sastoji od male skulpture, povelje i vaučera za besplatno pohađanje programa obrazovanja po izboru dobitnika. Proteklih godina nagrada Maslačak znanja je postala jedna najvažnijih i najprepoznatljivijih sastavnica Tjedna cjeloživotnog učenja. Pokazalo se da upravo osobni primjeri pojedinaca koji su se, usprkos nepovoljnim uvjetima i okruženju koje nije uvijek bilo dovoljno poticajno, odlučili za obrazovanje, izuzetno motiviraju druge da krenu njihovim stopama.

 

Dobitnici nagrade “Maslačak znanja” za 2020. su:

Sanja Tarczay

Sanja Tarczay rođena je kao gluha osoba te je i dijete gluhih roditelja. Od malih nogu je učila i koristila se znakovnim jezikom. Odrastala je kao gluha osoba sve do adolescencije kada je počela gubiti vid, kasnije joj je dijagnosticiran progresivan gubitak vida tj. atrofija očnog živca. Aktivno je bila uključena u organizacije gluhih osoba te je aktivno poticala mlade gluhe osobe. 1992. godine je otišla u Švedsku kao gluha osoba na doškolovanje gdje je spoznala i prihvatila da uz gluhoću ima i oštećenje vida te da je ona zapravo gluhoslijepa osoba. Kada se vratila 1994. godine, osnovala je Hrvatsku udrugu za pomoć gluhoslijepim osobama koja se danas naziva Hrvatski savez gluhoslijepih osoba “Dodir“.

Od tada pa do danas bori se za poboljšanje života gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba te paralelno gradi svoje empirijsko znanje koje nadopunjuje stručnim. U Savezu Dodir Sanja ima ulogu predsjednice kao i u European Deafblind Union. Nakon završetka ekonomske škole Sanja je svoje obrazovanje nastavila graditi. Prvo je 2004. godine postala diplomirani rehabilitator, a 2010. godine magistar znanosti. Svoje obrazovanje je postigla na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu kao što je i 2014. godine postigla “nemoguću misiju“ i postala doktor znanosti. Sanja je prva gluhoslijepa osoba u Hrvatskoj koja ima titulu doktora znanosti.

Znak po znak je projekt koji je ona osmislila i prva osigurala prevoditelje u vrtićima i školama djeci koja imaju senzorička oštećenja. Izborila se da se gluhoslijepoća prizna kao jedinstveno oštećenje i kako bi gluhoslijepe osobe imale uređenije zakone, bolja prava i povlastice. Važno joj je da se kvalitetno ispunjavaju potrebe za gluhoslijepe osobe. Oduvijek se zalagala za izvrsnost u komunikaciji jer je to najvažnije za sve pa tako i za gluhoslijepe osobe zbog čega najčešće dolazi i do isključenosti gluhoslijepih osoba u društvu. Danas je usmjerenija na starije gluhoslijepe osobe kako bi im se pružilo dostojanstveno starenje. Također, Sanja je do danas držala brojna predavanja i edukacije i to ne samo u Hrvatskoj već i u inozemstvu te je jedna od prvih gluhoslijepih osoba koja je članica vladinog povjerenstva za osobe s invaliditetom. Uključena je i u raznim drugim organizacijama na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini. Uz to sve važno je i napomenuti da je Sanja izvrstan govornik hrvatskog, engleskog i švedskog jezika.

Sanja je osoba koja je jako puno doprinijela gluhoslijepim osobama i njihovom položaju u društvu te ju mnogi nazivaju Hrvatskom “Helen Keller“. Sanja je izvrstan primjer i poticaj za mnoge druge kako se sve može ostvariti i sve životne prepreke i ograničenja prijeći uz puno truda i čvrstu volju.

Mira Talaja

Mira je rođena u Sinju 16. listopada 1958. godine. Neposredno nakon završene Školu za medicinske sestre u Splitu 1977. godine, zapošljava se u Domu zdravlja Sinj, polože stručni ispit za samostalni rad i radi na različitim poslovima medicinske sestre opće njege u primarnoj, polikliničko-konzilijarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti. Najveći dio radnog staža provela je u radu na zdravstvenoj zaštiti djeteta i u patronažnoj službi. Nakon 10 godina rada, 1987. godine na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, uz rad i obitelj s dvoje djece, stječe zvanje više medicinske sestre dispanzersko-patronažnog smjera. Te iste, 1987. godine, nakon radne nesreće supruga, ostaje bez najvećeg oslonca i postaje samohrana majka dvije djevojčice od sedam i devet godina. Tu počinje njena borba u koju kreće oboružana čvrstim korijenima i istinskim vrijednostima. Ona, u takvim teškim obiteljskim okolnostima, od svojih nadređenih biva imenovana Glavnom sestrom, pa tako od 1990. – 2004. godine obavlja zahtjevne poslove Glavne medicinske sestre Doma zdravlja Sinj, s preko 300 djelatnika, drugog po veličini u RH. Već u prvim mjesecima 1991. godine, zbog nadolazećih ratnih okolnosti postaje i član Kriznog stožera saniteta Doma zdravlja Sinj. Bilo je to teško i izvanredno razdoblje Domovinskog rata u kojem je uz ravnatelja, organizirala i rukovodila zdravstvenu službu, ali i pomagala ZNG i hrvatskoj policiji u formiranju i opremanju prvih ekipa vojnog saniteta na širem cetinjskom području uključujući i Kijevo. Kao samohrana majka i braniteljica nakon Domovinskog rata, ona se ne odmara, nego se nastavila educirati te pri UNICEF-ovu Uredu za Republiku Hrvatsku završila za voditelja projekta: Baby friendly Hospital Initiative, Prve 3 su najvažnije!, Baby fitness. Bila je koordinator svih projekata koji su uspješno implementirala u Domu zdravlja Sinj. Vodeći se motivom da je potreba za učenjem osnovna ljudska potreba kao i ona za hranom i vodom, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu završila je 2002. godine program dopunsko-pedagoško psihološkog obrazovanja, te stekla zakonske uvjete za rad u prosvjeti. Put njezina usavršavanja tu ne staje, ona se preko modula na Zdravstvenom Veleučilištu u Zagrebu i Zdravstvenog studija Sveučilišta Splita priprema i na zdravstvenom studiju Sveučilišta u Splitu te u prvoj generaciji studenata 2014. godine stječe akademsko zvanje magistra sestrinstva. Od 2015. godine posvetila se odgoju i obrazovanju novih generacija kao djelatnica  Zdravstvene škole Split na poslovima nastavnice strukovnih predmeta (medicinska skupina predmeta). Za nju je  život najveća vrijednost i najveće dobro, a njen moto misao Majke Terezije u koju je utkala znanje: Nije važno koliko radiš, već koliko ljubavi i znanja unosiš u ono što radiš.

Član je strukovnih i profesionalnih organizacija: Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara, Hrvatske komore medicinskih sestara, Nacionalnog Saveza sestrinstva, Hrvatske udruge medicinskih sestara, Društva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata. Od 2011. godine je član Organizacijskog odbora Hrvatske proljetne pedijatrijske škole, a od 2012. svjetskog kongresa CCIAMS-a. Voditelj je trajne edukacije medicinskih sestara i tehničara HKDMST-a, ogranak Sinj. Djelovala je kao predavač na Veleučilištu u Solinu za studente preddiplomskog studija sestrinstva iz tri stručna kolegija, a 2013./2014. kao voditelj seminara iz kolegija Zdravstvena njega u zajednici na Dodiplomskom studiju sestrinstva pri Sveučilišnom odjelu zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu. Obavljala je višegodišnji savjetodavni javnozdravstveni rad na promociji zdravlja i prevenciji bolesti u Udruzi umirovljenika Sinj s ciljem poboljšanja kvalitete života u zajednici. Od 2008. je koordinator Hrvatske udruge medicinskih sestara i tehničara, Ogranak Sinj, za planiranje, nadzor, izvođenje i evaluaciju javnozdravstvenih aktivnosti u zajednici s ciljem promocije zdravlja i prevencije bolesti s posebnim osvrtom na pravo bolesnika na palijativnu zdravstvenu skrb i osiguranje najbolje moguće kvalitete života i dostojanstvena umiranja u kući. Autor je ili koautor stručnih članaka i publikacija, ali i članaka s javnozdravstvenim temama s ciljem edukacije pučanstva i ciljnih grupa u pisanim medijima i na web stranicama (Hrvatsko društvo prijatelja palijativne skrbi, Matica hrvatska Sinj), te je predavač na Zaručničkim tečajevima  u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske. Djelovala je i kao mentor u projektu E-medica u šk. godini 2018./2019. te 2019./2020.

O širini djelovanja govori i to da su na njenu inicijativu pokrenute interaktivne radionice kako bi se kroz njih educiralo osobe na rubu siromaštva i u opasanosti od socijalne isključenosti, kao i akcije mjerenja šećera u krvi te krvnog tlaka. Tako je nastavljen njezin rad i u Caritasu Splitsko – makarske nadbiskupije. Korisnici Caritasove pomoći pod budnim su okom mentorice Mire, uz vrlo važnu edukaciju i konkretne upute, dobili poticaj da ne odustaju od sebe i brige za svoj život jer postoji netko čijeg su bezuvjetno poklonjenog vremena uvijek vrijedni. Posebno se istaknula po pitanju educiranja obitelji o njezi teško oboljelih članova koji su korisnici Caritasovog programa Mali kućni hospiciji. Kada ni Korona nije bila prepreka, nego izazov za daljnji rad, jasno je kako je riječ o osobi koja u svakom trenutku vidi priliku da bude zagovornik onih koji to ne mogu, nemaju snage ili mogućnosti.

 

Miran Osuško

Obrazovanje je kao i veslanje, čim se prestane u  njega ulagati, odmah se kreće unazad. Naša budućnost uvelike zavisi od kvalitetnog obrazovanja u sadašnjosti. Upravo ovim konstatacijama odgovara Miranov stav i pogled na važnost obrazovanja koji traje cijeli život. Nakon nezavršene srednje škole, odlazi u Opatiju gdje se zapošljava kao konobar u kafiću. U zanimanju konobar nije pronašao ono što bi ga trajno vezalo za obavljanje tog posla, stoga se odlučio  posvetiti formalnom obrazovanju i završiti započetu srednju školu za zanimanje elektroničar-mehaničar.

Nakon završene srednje škole radi na održavanju u tvornici za proizvodnju papirnatih vrećica, a nakon toga se zapošljava kao poštar. Uvidjevši nedostatke rada za poslodavce, odlučuje se na ostvarenje cilja da radi kao samostalan poduzetnik. Znao je da toj slobodi prethodi dodatna edukacija na području kojim se želi baviti. Budući da je zaljubljenik u automobile, svoju budućnost je vidio u obnovi aluminijskih naplataka i zavarivanju svih vrsta legura, posao kojeg trenutno jedino on obavlja na području Koprivničko-križevačke županije. Ka ostvarenju cilja, otvaranju vlastitog obrta, prethodilo je pohađanje niz edukacija,  u vidu osposobljavanja i usavršavanja, prvenstveno u Obrtničkom učilištu POUKA, kojem je osnivač Obrtnička komora Koprivničko-križevačke županije.

Na ulasku u Miranovu radionu, velik dio zida pokrivaju njegova uvjerenja o osposobljavanju od kojih se ističu ona za zanimanje elektrozavarivač, operater CNC tokarilicom i CNC glodalicom, lakirer metala i uvjerenje o usavršavanju za obavljanje poslova montera solarno toplovodnih sustava. Sve navedene programe, njih četiri, Miran je uspješno položio u vrlo kratkom  roku, u periodu od 2017. godine do 2019. godine, što je veliki uspjeh. Budući da su djelatnici Obrtničkog učilišta POUKA prepoznali stručnost i ozbiljnost u obavljanju poslova kojima se Miran bavi, u radionici njegova obrta odvijala se praktična nastava za programe osposobljavanja za zanimanje tokar i elektrozavarivač pod njegovim mentorstvom. Valjanost i stručnost u izvođenju poslova koje radi dokazao je polaganjem majstorskog ispita, a sada je u fazi prikupljanja dokumentacije za pokretanje procesa licenciranja vlastite radionice kako bi mogao svojim pozitivnim primjerom utjecati na mlade ljude kojima je važno ukazati da se strpljivošću, upornošću i marljivim radom mogu ostvariti zadani ciljevi.  Kako bi proširio djelatnost u obrtu, prijavio je polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti za zanimanje vulkanizer da bi mogao svojim klijentima pružiti široku paletu usluga. Iako je vremenska komponenta ponekad bila otežavajući faktor u realizaciji navedenih aktivnosti, unutarnja motivacija i želja za uspjehom to su uspješno nadvladale.

Mnogo možemo naučiti iz načina života mladog i perspektivnog obrtnika, a zasigurno i to da se cjeloživotnim obrazovanjem, pozitivnim stavom i hrabrošću mogu realizirati vlastiti planovi i ciljevi.

 

O dobitnicima nagrade “Maslačaka znanja” prethodnih godina više može saznati ovdje.