PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage

Prethodni dobitnici nagrade

13. rujna 2016.

Do ove, 2016. godine, nagrade "Maslačak znanja" su dodjeljivane pet puta, 2011., 2012., 2013., 2014. i 2015. godine. Ovdje možete ukratko pročitati o prethodnim dobitnicima nagrade.

IVICA CIK

Ivica Cik (1965) nakon 25 godina radnog staža ostaje bez posla. Nije se obeshrabrio činjenicama o krizi zapošljavanja i o predrasudama da poslodavci zapošljavaju pretežno mlade ljude, već je aktivno započeo s proučavanjem novih trendova i zanimanja. Prijavljuje se na pohađanje programa osposobljavanja za Montera autonomnih energetskih sustava iz obnovljivih izvora energije preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nakon završetka programa uključio se u dodtne edukacije te je pohađao START UP seminare za poduzetnike početnike. Koristio je mjeru aktivne politike zapošljavanja te je otvorio vlastiti obrt. Svoje iskustvo cjeloživotnog učenja prenosi dalje te pozitivno utječe na sve koji koji su se našli u sličnoj situaciji.

 

SANDRA PEZIĆ

Sandra Pezić (1981.) stekla je temeljno obrazovanje u Njemačkoj gdje je završila osnovnu i srednju školu u ukupnom trajanju od 12 godine. Kako srednjoškolsko obrazovanje nije priznato u Republiki Hrvatskoj Sandra upisuje i završava nekoliko programa: 

- 2002. godine završava osposobljavanje za obavljanje poslova usmene i pismene komunikacije na njemačkom jeziku,
- 2009. godine završava srednjoškolsko obrazovanje za zanimanje prodavač,
- 2010. godine završava program prekvalifikacije za zanimanje komercijalist,
- 2010. godine stječe uvjerenje o znanju stranog jezika,
- 2014. godine završava program osposobljavanja za pomoćnika u nastavi. 
2014. godine volontira u Učeničkom domu Kutina kao volonter za poduku njemačkog jezika u trajanju od dva tjedna. Krajem 2014. godine otvara i vlasiti obrt za poduku i prijevode uz potporu samozapošljavanja. Majka je troje djece u dobi od 8., 11. i 12. godina.

 

ANDREJA SEDLAR

Andreja Sedlar (1963.) je završila gimnaziju, a zatim i tekstilnu školu. Radila je u različitim industrijama te se okušava u mnogim poduzetničkim idejama. U međuvremenu postaje majka. U kasnim tridesetima, nakon određenog razdoblja nezaposlenosti, upisuje Visoku učiteljsku školu u Čakovcu nakon čega se zapošljava u dječijem vrtiću. U 45.-oj godini života upisuje diplomski studij Ranog predškolskoj odgoja i obrazovanja na Učiteljskom fakultetu u Rijeci. U sklopu potprograma Comenius sudjeluje na stručnom usavršavanju na Malti nakon čega ju je organizator imenovao predstavnicom udruge za Hrvatsku. Također u sklopu eTwininng programa sudjeluje na stručnom usavršavanju u Rimu. U međuvremenu je imenovana mentoricom odgajateljica.  

 

KRUNO TOPOLSKI

Kruno je kao dječak od šest godina završio u Domu za nezbrinutu djecu Lipik. Tamo je proveo deset godina svoga života, odnosno cijelo svoje djetinjstvo. Još u osnovnoj školi bio je odličan učenik, a u osmome razredu osnovne škole sudjelovao je i na županijskom natjecanju iz povijesti, gdje je, zajedno s kolegama, predstavljao rad na temu „Dom za djecu Lipik“. Srednju školu pohađao je u Pakracu - smjer fizioterapeutski tehničar. Tijekom zadnje godine srednje škole Kruno se vrlo rado priključio skupini mladih koji su pisali tekstove za mrežnu stranicu www.skokuzivot.hr.  Nakon srednje škole upisao je Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, smjer fizioterapija (2012./2013.), gdje je prvu godinu studija završio s položenih 56,5 ECTS bodova i  prosjekom 4,0!  Kruno je bio uključen u projekt „Okvirko“ što ga je organizirala Udruga „Igra“, SOS Dječjega sela Hrvatska i Dječjega domaMaestral iz Splita. Cilj projekta je napravljen i ostvaren, a to je „Okvir za osnaživanje mladih koji su u procesu izlaska iz skrbi“ koji se temelji na aktivnoj participaciji mladih te pružanju koordinirane i kontinuirane podrške mladima u posljednjoj godini života u skrbi i tijekom prve godine nakon izlaska iz skrbi. Kruno je sudjelovao i u snimanju edukativnoga filma “Okus skrbi”, što ga je organizirala Udruga “Igra”. U travnju 2013. godine sudjelovao je na edukacijskome treningu u Albaniji na temu  „Unaprjeđenje životnih vještina“ u organizaciji SOS Dječjega sela Hrvatska.  Kao član Organizacijskog odbora sudjelovao je u organizaciji studentskoga kongresa neuroznanosti “NeuRi 2013” i „NeuRi 2014“ održanoga na Medicinskome fakultetu u Rijeci, kada je predstavio svoj rad na temu „Terapija plesom kod Parkinsonove bolesti“.Volonterski je  pomagao na specijalnoj olimpijadi za djecu i odrasle s najvećim stupnjem psihofizičkih poteškoća, odnosno 3. državnim susretima MATP-a.  Kruno je volonterski radio i u UdruziOaza u Rijeci. Udruga se bavi beskućnicima i socijalno ugroženim osobama. U Udruzi je volonterski radio kao mentor, asistent u učenju i organizator slobodnoga vremena beskućnicima i socijalno osjetljivim osobama, kao i socijalno isključenim osobama, manjinama, posebno Romima, u nužnome smještaju Grada Rijeke. U travnju ove godine Kruno je dobio Rektorovu nagradu Sveučilišta u Rijeci za “Studenta-volontera godine“. Poduzetno je sudjelovao na studentskome kongresu „ERFUSS“ organiziranom na Edukacijsko-rehabilitacijskome fakultetu u Zagrebu, gdje je predstavljao svoj rad na temu „Jake strane mladih odraslih“. Kruno se ove godine uključio i u projektCARE–A-NET. Osnovni cilj toga projekta je promicanje zapošljavanja, socijalnog uključivanja i unaprjeđenja kvalitete života mladih koji izlaze iz alternativne skrbi – domova za djecu i mladež, odgojnih domova i udomiteljskih obitelji.

 

VERICA ELVEĐI

Verica Elveđi rođena je 1959. godine u Osijeku, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje i stekla zvanje medicinske sestre općega smjera. Odmah po završetku školovanja zapošljava se u Općoj bolnici Osijek na Odjelu za pulmologiju. Njezine stručne i radne kvalitete vrlo brzo dolaze do izražaja te joj se omogućava upis Studija sestrinstva pri Medicinskome fakultetu u Osijeku (1986.) koji uspješno završava u roku te stječe zvanje više medicinske sestre. Zbog obiteljskih razloga 1989. g. preseljava u Zadar. Zasniva radni odnos u Psihijatrijskoj bolnici Zemunik kao glavna sestra akutnog odjela. Ratne godine provodi u Općoj bolnici Zadar na Odjelu za kirurgiju, gdje pokazuje iznimnu stručnost u zbrinjavanju ranjenika te organizaciji, tako da 1996. godine postaje glavna sestra Odjela za kirurgiju OB Zadar. U svom radu kao odgovorna osoba potiče sustavnu edukaciju svojih djelatnika, a i svoju osobnu.  Zbog svoje stručnosti i načina na koji prenosi znanje 2003. godine počinje raditi kao stručni nastavnik u Medicinskoj školi A. Kuzmanića Zadar.

2001. dobitnica je „Bijelog srca“ za doprinos u sestrinstvu

- 2003. upisuje i završava Dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje pri Sveučilištu u Zadru. Njezina potreba za učenjem i stjecanjem novih znanja tu ne prestaje i ona nastavlja sa stjecanjem novih znanja.
- 2007. godine upisuje i završava edukaciju ECDEL- a u organizaciji MZOS-a RH
- 2011. godine upisuje i završava usavršavanje za poslove aromaterapeuta pri POU Aromavita, Zagreb
- 2012. napreduje do zvanja mentora
- 2013. godine završava osposobljavanje za poslove pčelara/ice pri POU Znanje, Zadar
- 2013. godine upisuje i uspješno završava A1 i A2 razinu engleskoga jezika pri POU Znanje, Zadar te se nastavlja educirati u znanju engleskoga jezika.

Izjava predlagatelja kandidatkinje: „Kada smo se odlučili predložiti gospođu Vericu Elveđi  za nagradu „Maslačak znanja“ nismo ni slutili da se iza njezine skromnosti i podataka koje nam je ustupila krije još puno više - a to je velika ljubav prema učenju - te nesebično dijeljenje znanja svojim učenicima. Upravo od njezinih učenika i kolega u Medicinskoj školi A. Kuzmanića Zadar saznali smo da je pokretač i aktivni sudionik te koordinator brojnih projekata kao što su međunarodni projekt „E-medica“ u kojemu aktivno radi na uključivanju učenika i kolega u timski rad i stjecanje novih znanja."

 

VID ORŠUŠ

Teške socijalne prilike u obitelji sa šestero djece dovele su do toga da je Vid već u prvome razredu napustio redovno školovanje te u dobi od jedanaest godina traži poslove najamnoga radnika na poljoprivrednim gospodarstvima. Dugotrajna nezaposlenost i preživljavanje od socijalne pomoći koji su u ovoj višegodišnjoj gospodarskoj recesiji cjelokupnoga društva realnost za sve veći broj građana, kao i želja za boljim životom i učenjem, bili su najbolji motivi danas tridesetjednogodišnjemu Vidu da redovito pohađa nastavu u Pučkom otvorenom učilištu Koprivnica te da uspješno završi svih šest obrazovnih razdoblja u programu osnovnog obrazovanja odraslih. Vid je na nastavu dolazio biciklom iz šest kilometara udaljena romskoga naselja Žlebice i tijekom školovanja ostvario dobru suradnju s nastavnicima i kolegama polaznicima, tako da je danas, kako kaže, posebno zahvalan svojim učiteljima koji su, vidjevši da mu nije želja „samo“ dobiti svjedodžbu, prepoznali njegov potencijal i želju za znanjem i od njega redovito tražili više. Vidu je stoga velika želja nastaviti obrazovanje i osposobiti se za pomoćnoga kuhara. Sa stajalištem da je obrazovanje pravi put za poboljšanje kvalitete života, Vid svojim primjerom djeluje i u svojoj okolini, potiče one koju su se našli u sličnoj situaciji da se vrate u školu i motivira djecu da ne odustaju, posebno svjestan svakodnevnih poteškoća u integraciji i traženju zaposlenja s kojima se susreću Romi koji nedovoljno poznaju hrvatski jezik. Krug pozitivnog utjecaja se i dalje širi, njegova potpora bila je jedna od ranijih dobitnica nagrade Maslačak znanja- Ljiljana Car, tako da je i on potaknuo svoju sestru da završi osnovnu školu.

TOMISLAV SCHNEIDER

Korisnik je Dječjega doma Zagreb od 2010. godine. U Dom je, zajedno sa sestrom, smješten u trenutku kada mu je preminula majka, a o njemu i sestri se nije imao tko skrbiti. Završio je  trogodišnje obrazovanje u Školi za montažu, instalacije i metalne konstrukcije, ali je želio steći veću kvalifikaciju kroz nastavak školovanja. Upisao je četverogodišnje obrazovanje u Elektrostrojarskoj tehničkoj školi, gdje je u redovnom roku završio obrazovanje te stekao zvanje strojarskoga tehničara. Od srpnja 2012. godine radio je u sklopu projekta javnih radova u Domu za djecu Zagreb te u Domu za starije i nemoćne osobe Maksimir, gdje trenutačno i radi. Tomislavu je obrazovanje bilo pravi put i ono mu je, unatoč teškoj situaciji, dalo životne smjernice i otvorilo nove mogućnosti.

MARIJA LANDRIPET

Majka troje djece. Za nju obrazovanje nije značilo samo zaposlenje nego je ono temelj samopoštovanja, unutarnje sigurnosti i osobnoga razvoja. Sa završenom samo osnovnom školom osjećala je manjak samopoštovanja te se, usprkos teškoj bolesti, odlučuje za nastavak obrazovanja. Upisuje program pekara i uskoro se nakon završetka programa i zapošljava.

VITOMIRA LONČARR

Diplomirana glumica. Zbog problema s epilepsijom od koje boluje, morala je prekinuti glumačku karijeru i, premda joj je komisija predložila odlazak u mirovinu, odlučila se na novi početak kroz učenje. Upisala je doktorski studij 2006. godine, a doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u travnju 2011. godine. Također je završila niz različitih edukacija. 2011. stekla je i certifikat CQ trenera te transferira svoje znanje, formalno i neformalno, na okolinu. Također za kolege održava edukacijske cikluse te ih potiče na trajnu edukaciju.

ANA ORKIĆ

Gospođa Ana Orkić (44) do svojih je tridesetih godina bila isključena iz obrazovnog sustava, najvećim dijelom zbog preboljene dječje paralize i sredine u kojoj je živjela. Dolaskom u Zagreb završava osnovnu školu te program osposobljavanja za poslove kompjuterskog daktilografa. Nakon toga završila je trogodišnji program srednje škole – smjer kuhar te program prekvalifikacije za Turističko-hotelijerskog tehničara. Također uspješno završava program usavršavanja za slastičara – specijalistu nacionalnih slastica u sklopu IPA projekta „Ukusne vještine“, sudjeluje u IPA projektu „Uši širom otvorene“ kao asistent voditelju kuharskih radionica te u drugim radionicama u djelatnosti ugostiteljskog obrazovanja za osobe s posebnim potrebama. Ističe se i u volontiranju i edukacijskom radu, što dokazuje i stjecanjem pedagoško-psihološko-didaktičke izobrazbe na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. 

LUDMILA-MILICA POCZA

Gospođa Ludmila-Milica Pocza (74) godine umirovljena je medicinska sestra. Kao štićenica Doma za starije i nemoćne osobe Koprivnica, članica je Literarne sekcije KUD Podravka, piše poeziju (objavljenu u tiskanim zbornicima), nastupa u raznim prigodama i održava samostalne poetske recitale. Članica je Kluba „Mariška“ koji okuplja starije osobe s ciljem unapređenja kvalitete života, volontira u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ na radionicama za najmlađe. Također je pohađala tečaj osnovnih informatičkih vještina, pa i u trećoj životnoj dobi i uz tešku bolest, nalazi prijatelje putem Facebooka, uživa u novim vještinama i aktivnostima kojima se bavi.

MIROSLAV CINDORI

Gospodin Miroslav Cindori (49) godine umirovljeni je kriminalist. Za potrebe radnog mjesta tijekom radnog vijeka neprekidno se stručno usavršavao, ali velik korak poduzima nakon umirovljenja: završava program osposobljavanja za njegovatelja starijih i nemoćnih osoba. Nastavlja s volontiranjem u poduzeću koje pruža pomoć i njegu starijim i nemoćnim osobama Beata Viti i u Domu za stare osobe Sv. Frane u Zadru. Trenutačno se osposobljava za medicinskog masera. Tako svoje vještine i ljubav nesebično poklanja onima kojima je to najpotrebnije ističući moto „znanje je bogatstvo koje ti nitko ne može oduzeti“!

LJILJANA CAR

Kao pripadnica romske manjine završava srednju školu te u svojoj zajednici aktivno promiče važnost obrazovanja kod romske populacije. Uključena je u program Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica kao romski pomagač gdje pomaže onima kojima je upravo nedostatak obrazovanja glavna prepreka uključivanju u društvo. Njezin je stav da ključ poboljšanja situacije današnjeg položaja Roma leži u školovanju koje omogućuje savladavanje hrvatskog jezika i lakšu socijalizaciju te pristup institucijama i tržištu rada. Priča Ljiljane Car inspirativna je za sve koji su svjesni važnosti cjeloživotnog učenja kao i za one koje je potrebno osvijestiti o tome da obrazovanjem mogu pridonijeti većoj društvenoj uključenosti, što je posebno važno za pripadnike romske zajednice.

STJEPAN CIPEK

Gospodin Stjepan Cipek, profesor pedagogije i psihologije, svojim primjerom pokazuje što znači živjeti po načelu cjeloživotnog učenja. Unatoč tomu što se nalazi na kraju osmog desetljeća (ima 78 godina) upravo priprema magistarski rad. Stjepan Cipek istaknuo se u Sveučilištu za treću životnu dob ne samo kao polaznik niza programa obrazovanja nego kao i osoba koja istodobno podučava. Tijekom svog radnog vijeka radio je kao učitelj, nastavnik i profesor te je objavio preko 40 stručnih radova iz područja pedagogije i psihologije, sudjelovao u velikom broju stručnih treninga te i sam vodio radionice i seminare. Prije pet godina postao je polaznik Sveučilišta za treću životnu dob Pučkog otvorenog učilišta Zagreb uz aktivno sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima. Njegov primjer može poslužiti svima da odlaskom u mirovinu čovjek ne prestaje živjeti nego da učenje i obrazovanje mogu biti dobar način sudjelovanja osoba treće životne dobi u aktivnom društvenom životu. 

ZVJEZDANA RONČEVIĆ

Gospođa Zvjezdana Rončević zbog teških socijalnih prilika ne uspijeva završiti srednju školu nego se zapošljava već nakon osnovne škole. Mlada se udaje, rađa blizanke. U međuvremenu ostaje bez posla, ali 2008. godine, sa 47 godina odlučuje upisati srednju školu u Pučkom otvorenom učilištu As Zadar, koju je 2011. godine uspjela završiti. Zvjezdana Rončević je unatoč teškim socijalnim prilikama i obiteljskim tragedijama, u srednjim godinama odlučila završiti srednju školu. Osobe koje ispadnu iz redovitog sustava obrazovanja u mnogo slučajeva nisu motivirane za nastavak obrazovanja tako da je primjer gospođe Zvjezdane posebno poticajan za osobe koje se nalaze u sličnim životnim okolnostima. 

 


Sviđaju li vam se nove web stranice?
Izrada ove stranice omogućena je uz financijsku pomoć Europske unije. Sadržaj stranice ne odražava nužno stajalište Europske unije.