PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage PreloadedImage

Pojmovnik

13. rujna 2016.

     

    društvo znanja

    cjeloživotno obrazovanje

    cjeloživotno učenje

    formalno obrazovanje

    funkcionalno nepismen

    informalno učenje

    neformalno obrazovanje

    obrazovanje odraslih

    osposobljavanje

    pismenost

    usmjeravanje i savjetovanje

    vrednovanje informalnog / neformalnog učenja

     

    društvo znanja (knowledge society) - društvo čije su aktivnosti i napredak većinom utemeljeni na proizvodnji, distribuciji i uporabi znanja. To je društvena zajednica (ljudsko društvo, država) u kojoj je znanje jedna odnajvažnijih vrijednosti, u kojem je znanje glavni pokretač gospodarskog i društvenog razvoja, u kojem društvoulaže u znanost i razvoj stručnjaka.

    cjeloživotno obrazovanje (lifelong education) - označava koncepciju koja obrazovanje promatra kaocjeloživotni proces, a počinje obveznim školovanjem i (formalnim) obrazovanjem te traje cijeli život. Pojam se često zamjenjuje pojmom cjeloživotno učenje, no ta dva pojma nisu istoznačna. Cjeloživotno obrazovanje obuhvaća samo organizirano učenje, a cjeloživotno je učenje šira koncepcija koja uključuje i nenamjerno, neorganizirano i spontano stjecanje znanja.

    cjeloživotno učenje (lifelong learning) - određuje se kao sveukupna aktivnost učenja tijekom života, a s ciljem unapređenja znanja, vještina i kompetencija unutar osobne i građanske te društvene perspektive i/ili perspektive zaposlenja. Obuhvaća učenje u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima ukojima se ostvaruje (formalno, neformalno i informalno), pri čemu se učenje shvaća kao kontinuirani proces ukojem su rezultati i motiviranost pojedinca u određenom životnom razdoblju uvjetovani znanjem, navikama i iskustvima učenja stečenima u mlađoj životnoj dobi. Četiri su osnovna, međusobno povezana cilja koja se vezuju uz cjeloživotno učenje: osobno zadovoljstvo i razvoj pojedinca, aktivno građanstvo, društvena uključenost i zapošljivost.

    formalno obrazovanje (formal education) - obrazovanje koje se provodi u različitim akreditiranim obrazovnim institucijama prema odobrenim programima sa ciljem unapređenja znanja, vještina i kompetencija za osobne, društvene i profesionalne potrebe i putem kojega se stječu priznate diplome i kvalifikacije. Najčešće se provodi kao strukturalno, kronološki određeno redovno obrazovanje za mlađe osobe (u pravilu između 5 i 25 godine) uosnovnim i srednjim školama, na sveučilištima i u specijaliziranim programima redovnog strukovnog i visokogobrazovanja. Osim tog obrazovanja, obuhvaća i formalno obrazovanje odraslih.

    funkcionalno nepismen (functional illiterate) - pojedinac koji nije stekao osnovne vještine u čitanju, pisanju i aritmetici te kao takav nije u mogućnosti aktivno sudjelovati u aktivnostima u društvu koje zahtijevaju ta umijeća niti koristiti te vještine za vlastiti razvoj i razvoj zajednice.

    informalno učenje (informal learning) - učenje koje rezultira iz dnevnih aktivnosti vezanih uz posao, obitelj ili slobodno vrijeme. Nije organizirano ili strukturirano u smislu ciljeva, vremena ili podrške učenju. Informalnoje učenje u većini slučajeva nenamjerno iz perspektive onog koji uči.

    neformalno obrazovanje (non-formal education) - svaki oblik obrazovanja koji ne dovodi do stjecanja novih kvalifikacija, odnosno novih diploma ili napredovanja na kvalifikacijskoj ljestvici. Označava organizirane procese učenja usmjerene na osposobljavanje odraslih osoba za rad, za različite socijalne aktivnosti te za osobni razvoj (vidi neformalno učenje).

    obrazovanje odraslih (adult education) - pojam koji se na međunarodnoj razini različito definira. OECD(2003.) ističe da u Europi ne postoji konsenzus o jedinstvenoj definiciji obrazovanja odraslih zbog sljedećega: a) teško je odrediti odraslog učenika - učenje, okruženje i dob učenika razlikuju se po tipu programa i regionalno, b) minimalna dob za definiranje odraslog učenika varira, c) zemlje se razlikuju u pristupima strukovnomi nestrukovnom učenju. Neke od postojećih definicija određuju obrazovanje odraslih kao: 1. cijeli skup procesa učenja, formalnih i ostalih, u kojem odrasle osobe (u skladu s definicijom odrasle osobe u društvima u kojima pripadaju) razvijaju svoje sposobnosti, obogaćuju svoje znanje i unapređuju svoje tehničke ili profesionalne kvalifikacije ili ih preusmjeravaju da bi zadovoljile svoje potrebe ili potrebe svojih društva (UNESCO); 2. svi oblici učenja odraslih osoba poduzeti nakon što su završile inicijalni ciklus obrazovanja i osposobljavanja započet u djetinjstvu, bez obzira na to koliko ciklus traje - pa se stoga visoko obrazovanje započeto prije ulaskana na tržište rada ne smatra obrazovanjem odraslih (Europska komisija); 3. svi oblici nestrukovnog učenja odraslih, bez obzira na to izvodi li se formalno, neformalno ili informalno (EU, UK).

    osposobljavanje (training)1. Sustavno poučavanje koje razvija kompetencije potrebne za primjereno izvršavanje određenih zadaća. Rezultat su vježbanja socijalnih, kognitivnih ili motoričkih vještina. Najčešće je povezano uz stručne i praktične vještine. Razlikuje se od obrazovanja. Za isto značenje koriste se i termini izobrazba, obuka i trening. 2. Osposobljavanje kao uži pojam samo je jedan od oblika obrazovanja (npr. osposobljavanje kao dio obrazovanja odraslih u hrvatskom Zakonu o obrazovanju odraslih). 3. Stjecanje teorijskog i praktičnog znanja potrebnog za obavljanje jednostavnijih poslova u nekom zanimanju putem kraćih programa. Provodi se nakon obveznog obrazovanja.

    pismenost (literacy) - pojam koji označava, prije svega, kompetencije u području čitanja i pisanja i ponekad računanja, no u novije vrijeme se uz vještine pisanja, čitanja i računanja uključuju i osposobljenost za čitanje s razumijevanjem, vještine komuniciranja, znanja stranih jezika i korištenja suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, koje omogućuju kvalitetno razumijevanje prirodnih i društvenih zbivanja, osposobljenost za rješavanje problema, vještine i spremnosti za timski rad, prihvaćanje drugih i drugačijih te osposobljenost za trajno učenje. Pismenost znači sposobnost raspoznavanja, razumijevanja, interpretiranja, stvaranja, komuniciranja i računanja korištenjem tiskanih i pisanih materijala povezanih s različitim kontekstima. No, treba istaknuti da se precizna definicija pismenosti razlikuje od zemlje do zemlje, od organizacije do organizacije. Danas se govori o više dimenzija pismenosti (čitalačka, dokumentacijska i numerička pismenost), koje ne moraju biti sve jednako razvijene. Osim opće pismenosti, govorimo i o raznim drugim vrstama pismenosti (informatička, matematička, znanstvena, metodološka, ekološka itd.).

    usmjeravanje i savjetovanje (guidance and counselling) - usmjeravanje se odnosi na različite aktivnosti školskog i profesionalnog individualnog i skupnog informiranja. Cilj mu je pružiti pomoć pojedincu u odabiru odgovarajućeg zanimanja i radnog mjesta, odnosno obrazovnog programa. Uključuje i aktivnosti usmjerene ka razvoju kompetencija za upravljanje karijerom. Savjetovanje je proces tijekom kojeg se korisniku pomaže sagledati vlastite mogućnosti u svrhu donošenja odluke o najprimjerenijim izborima obrazovanja, rehabilitacije i zapošljavanja. Može biti individualno i skupno.

    vrednovanje informalnog / neformalnog učenja (validation of informal/nonformal learning) - postupak procjene i priznavanja širokog raspona znanja, know-howa, vještina i kompetencija koje ljudi stječu tijekom svog života unutar različitih okružja, primjerice obrazovanja, rada i slobodnog vremena.


    Sviđaju li vam se nove web stranice?
    Izrada ove stranice omogućena je uz financijsku pomoć Europske unije. Sadržaj stranice ne odražava nužno stajalište Europske unije.